Dugonosa psina (Isurus oxyrinchus): morski pas topliji od mora oko sebe

14. listopada 2026.

Gotovo svaka riba ima temperaturu vode u kojoj pliva. Dugonosa psina nema: izmjenjivač topline od gusto isprepletenih arterija i vena — čudesna mreža (rete mirabile) — zadržava u tijelu toplinu koju proizvode njezini mišići. Prema engleskoj Wikipediji, zato je 4 do 5,5 °C toplija od vode oko sebe; ruska Wikipedija piše da tako mišići, mozak, unutarnji organi i oči ostaju topliji. Prema japanskoj Wikipediji, to je održava pokretnom i u hladnoj vodi, a prema engleskoj Wikipediji djelomično objašnjava njezinu brzinu: FishBase je naziva vjerojatno najbržim od svih morskih pasa, a hrvatska Wikipedija vjerojatno najbržim i najokretnijim morskim psom na svijetu. Ovaj članak govori o dugonosoj psini, *Isurus oxyrinchus* — zovu je i psina dugonosa, kučak, mako i psina iglozuba (hrvatska Wikipedija) — engleski shortfin mako, njemački Kurzflossen-Mako, španjolski marrajo, talijanski mako pinna corta, francuski requin mako ili requin-taupe bleu, portugalski tubarão-anequim, nizozemski kortvinmakreelhaai, danski makrelhaj, švedski makohaj, norveški makrellhai, finski makrillihai, ruski акула-мако, turski sivriburun camgöz, grčki ρυγχοκαρχαρίας, japanski アオザメ (aozame). Budući da je IUCN svrstava u ugrožene vrste u svijetu, a u Hrvatskoj je prema hrvatskoj Wikipediji strogo zaštićena, ovdje je riječ o tome da je prepoznaš i pustiš — ne da je odneseš kući.

Rođakinja velike bijele psine

Dugonosa psina pripada psinama (Lamnidae) — prema engleskoj Wikipediji porodici od samo pet živućih vrsta, zajedno s velikom bijelom psinom, vrstom *Lamna nasus*, lososovom psinom i svojom najbližom rođakinjom, dugoperajnom makom (*Isurus paucus*); hrvatska Wikipedija je naziva jednom od dviju vrsta roda *Isurus*. Opisao ju je prirodoslovac Constantine Rafinesque — prema FishBaseu, GBIF-u te ruskoj i švedskoj Wikipediji 1810., prema engleskoj Wikipediji 1809. Riječ mako potječe iz jezika Maora i prema engleskoj i ruskoj Wikipediji znači i morski pas i zub morskog psa; prvi je put zapisana 1820. u rječniku Novog Zelanda, jednostavno kao „neka riba“.

Prema FishBaseu riba je otvorenog oceana koja ponekad dolazi blizu obale; živi u cijelom svijetu u umjerenim i tropskim morima između 65° sjeverno i 54° južno, u vodi od otprilike 16 °C naviše. Prema engleskoj Wikipediji, iglun je dobar znak prisutnosti dugonose psine: on je njezin plijen i voli iste uvjete. Analiza izotopa pokazala je, prema FishBaseu, da je dugonosa psina uz istočnu Australiju vršni riblji grabežljivac otvorenog mora.

Njezin plijen: prema FishBaseu koštunjače, drugi morski psi i glavonošci; velike jedinke love i igluna i marline te male kitove. Hrvatska Wikipedija navodi ribu, morske kornjače, glavonošce i ponekad manje vrste kitova. Prema engleskoj Wikipediji, strijelka — kojoj ova serija posvećuje zasebnu skupinu — činila je između rta Hatteras i Grand Banksa 77,5 % sadržaja želuca (po volumenu). U želucima dviju dugonosih psina od 300 i 360 kg pronađeni su cijeli iglunovi od 54 i 67 kg, prema ruskoj Wikipediji. Ali iglun uzvraća: kod Ganzirrija i Liparija na Siciliji pronađene su psine sa slomljenim mačevima zabodenima u glavu ili škrge (engleska, ruska, grčka Wikipedija). Prema engleskoj Wikipediji napada odozdo, otkidajući komade s bokova i peraja — a s otprilike 13 000 njutna drži rekord za najjači ugriz ikad izmjeren kod morskog psa, zabilježen 2020. kod Mayor Islanda na Novom Zelandu.

Po čemu ćeš je prepoznati

Prema FishBaseu, velik vretenast morski pas s velikim crnim očima, šiljastom njuškom i velikim, uskim, kukastim zubima glatkih rubova. Repna peraja je polumjesečasta, s jako razvijenim donjim režnjem; druga leđna i podrepna peraja su sićušne. Leđa su sjajno metalnoplava, trbuh bijel, a granica između njih oštra (FishBase, engleska Wikipedija); sa strane japanska Wikipedija opisuje tri tona: tamnoplavi, svijetloplavi, bijeli. Bijeli su i donja strana njuške i područje oko usta. Prema ruskoj i švedskoj Wikipediji, prednji zubi donje čeljusti vide se i kad su usta zatvorena. Mlade jedinke prema engleskoj Wikipediji imaju crnkastu mrlju na vrhu njuške.

Engleski naziv dolazi od prsne peraje: prema ruskoj Wikipediji njezin je prednji rub kraći od glave. Dugoperajna mako ima prema engleskoj Wikipediji znatno veće prsne peraje, tamnije područje oko usta i veće oči. Od roda *Lamna* odvajaju je prema engleskoj Wikipediji dvije stvari: ima samo jednu kobilicu sa svake strane repnog drška, a njezinim zubima nedostaju mali bočni zupci.

Veličina: FishBase navodi 445 cm ukupne duljine kao najveću, 270 cm kao uobičajenu i 505,8 kg kao najveću objavljenu masu; hrvatska Wikipedija također navodi 445 cm. Prema engleskoj Wikipediji, najteža dugonosa psina ulovljena udicom težila je 600 kg (Kalifornija, 3. lipnja 2013.); najdulja potvrđena mjerila je 4,45 m i ulovljena je u rujnu 1973. uz francusku sredozemnu obalu.
Spor život: Do 2006. vjerovalo se da u kralješcima taloži dva prstena rasta godišnje. Studija na 258 jedinki pokazala je da je to jedan. Otada prema engleskoj i ruskoj Wikipediji vrijedi: ženke spolno sazrijevaju tek s oko 18 godina, mužjaci s oko 8; najstarija ženka imala je 32, najstariji mužjak 29 godina. FishBase je stare vrijednosti izričito uklonio.
Mladi: Prema FishBaseu živorodna je (ovoviviparna); zameci se u maternici hrane neoplođenim jajima. Skotnost traje 15 do 18 mjeseci, a ženka koti tek otprilike svake tri godine, mlade od 60 do 70 cm. Zato FishBase njezinu otpornost ocjenjuje niskom: populaciji treba 4,5 do 14 godina da se udvostruči.

Gdje živi — i u Jadranu?

FishBase: u zapadnom Atlantiku od zaljeva Maine do Argentine, u istočnom Atlantiku od Norveške do Južne Afrike — uključujući Sredozemno more —, u Indo-Pacifiku od istočne Afrike do Havaja, u istočnom Tihom oceanu od Kalifornije do Čilea. Prema hrvatskoj Wikipediji ona je oceanodromna i prati tople morske struje prema polovima. Putuje daleko: ženka označena kod Kalifornije ponovno je ulovljena 2776 km dalje u središnjem Tihom oceanu, a druga je preplivala 2128 km u 37 dana (engleska, ruska Wikipedija). Od 2459 psina označenih uz istočnu obalu SAD-a jedna je prema ruskoj Wikipediji preplivala Atlantik i ulovljena uz Španjolsku nakon 4000 km.

U Sredozemlju je prema ruskoj Wikipediji raširena na zapadu, a rjeđa na istoku — u Egejskom i Mramornom moru; u Crnom moru je nema. Zapadno Sredozemlje i Gibraltarski tjesnac ondje se smatraju rastilištima: od 321 dugonose psine prijavljene u izvješću iz 2005. kao usputni ulov u ribolovu tuna i igluna, 268 ih je bilo iz Alboranskog mora i 42 s Balearskih otoka, a većina još nije bila spolno zrela. U Ligurskom moru ulovi su od 1950. toliko pali da je ondje gotovo nestala. A Jadran? Tu se izvori razilaze. Prema ruskoj Wikipediji iz istočnog Jadrana nema nalaza od 1972.; hrvatska Wikipedija naprotiv piše da je u istočnom Jadranu nalazimo uz obalu i na otvorenom moru, da se najčešće zadržava do 150 m dubine i često uz podmorske grebene — te da je uz atlantsku i veliku bijelu psinu jedna od tri za čovjeka opasne vrste koje se mogu pronaći u Jadranu.

Ugrožena — i što to znači na udici

Prema engleskoj Wikipediji, dugonosa psina je tražena športska riba, poznata po tome što na udici visoko iskače iz vode; u nekim je slučajevima pritom skočila u brod. Japanska Wikipedija opisuje slučaj iz 2004.: kod Susamija (Wakayama) psina od 3,5 m i 350 kg noću je skočila u ribarski brod, a jedan je ribolovac teško ozlijeđen. FishBase je smatra potencijalno opasnom. Brojke se razilaze: prema engleskoj Wikipediji, International Shark Attack File bilježi 10 napada na ljude između 1980. i 2024., prema ruskoj 42 između 1980. i 2010. — obje navode 3 smrtna i 20 napada na brodove, i obje kažu da su mnogi bili izazvani, često pri lovu.

Važniji je obrnuti pogled. Prema FishBaseu, IUCN je u svijetu svrstava u ugrožene vrste (Endangered, procjena od 5. studenoga 2018.); nalazi se u Dodatku II CITES-a. Za Sredozemlje ju je IUCN — zajedno s vrstom *Lamna nasus* — već u priopćenju od 16. studenoga 2007. svrstao među kritično ugrožene vrste (Critically Endangered). Za sjeverni Atlantik komisija za tune ICCAT svojom je preporukom 21-09 za 2022. i 2023. zabranila držanje na brodu i iskrcaj dugonosih psina ulovljenih u ribolovu pod ICCAT-om; prema istom tekstu, mrijesni stok nastavit će se smanjivati do 2035. bez obzira na ograničenje ulova. U Hrvatskoj je prema hrvatskoj Wikipediji, na temelju Zakona o zaštiti prirode, strogo zaštićena zavičajna svojta, na nacionalnom crvenom popisu vodi se kao ugrožena (EN), a međunarodno je štiti i Bernska konvencija (Dodatak III). Hrvatska Wikipedija kao glavni razlog ugroženosti u Jadranu navodi usputni ulov parangalima i mrežama stajaćicama. Koja pravila danas vrijede na tvojoj vodi, provjeri sam prije isplovljavanja — kod lučke kapetanije, nadležnog tijela za ribarstvo, svog vodiča. Ako ti se dugonosa psina uhvati na udicu, pusti je što pažljivije, u vodi.

Osam proturječja, ostavljenih otvorenima

Koliko je brza? Engleska Wikipedija: 50 km/h, u naletima 74 km/h. Francuska: 50 do 74 km/h; više sprječava kavitacija. Španjolska: 70 km/h. Turska: 84 km/h. Portugalska: 88 km/h. Talijanska i japanska: 100 km/h. Ruska: u jednom je pokusu mlada jedinka na 30 m za 2 sekunde ubrzala do 110 km/h. Švedska: 30 do 40 km/h na dugim dionicama. A njemačka podatke od gotovo 80 km/h smatra krajnje nepouzdanima.
Koliko je toplija? Engleska Wikipedija: 4 do 5,5 °C toplija od vode. Ruska: mišići 1 do 10 °C topliji, u hladnoj vodi više nego u toploj. Francuska: oko 10 °C.
Div iz Turske: Prema FishBaseu, Kabasakal i de Maddalena izvijestili su 2011. o povijesnom ulovu uz Tursku, prema fotografijama procijenjenom na oko 585 cm. Engleska Wikipedija: 5,7 do 6,19 m, ulovljena krajem 1950-ih kod Marmarisa. Ruska: 5,85 m. Grčka: dvije psine od 5,77 i 6,19 m — u Mramornom moru, a ne kod Marmarisa na Egejskom moru. FishBase i engleska Wikipedija naglašavaju da su duljine procijenjene prema fotografijama.
Koliko duboko pliva? FishBase: 0 do 888 m, obično 100 do 150 m — a na drugom mjestu: obično u površinskim vodama, do oko 150 m. Francuska i nizozemska Wikipedija: do 740 m. Hrvatska: do 700 m, najčešće do 150 m. Ruska: 500 m. Švedska: 400 m. I dok engleska piše da živi obično daleko od kopna, njemačka je opisuje kao stanovnicu priobalnih voda.
Koliko visoko skače? Talijanska Wikipedija: do 7 m. Njemačka: više od 6 m. Ruska: do 6 m. Francuska: 4 m ili više. Španjolska: 3 do 4 m.
Koliko mladih? FishBase na istoj stranici navodi 4 do 16, do 18 i 4 do 25 (obično 10 do 18). Engleska Wikipedija: 4 do 18. Francuska: 2 do 21. Španjolska: obično 4 do 8, najviše 16. Portugalska: 8 do 10. Hrvatska: 4 do 26. Ruska: 4 do 30.
Koliko živi — i kada sazrijeva? FishBase: 32 godine. Francuska Wikipedija: 25. Hrvatska: 25 do 32. Talijanska: 30 do 35. Švedska još navodi spolnu zrelost s 2 (mužjaci) i 6 godina (ženke) — tako rane vrijednosti počivale su prema engleskoj Wikipediji prije 2006. na opovrgnutom uvjerenju o dva prstena rasta godišnje; danas vrijede 8 i 18 godina.
Koliko je ugrožena? FishBase: ugrožena, procjena 2018. Engleska i talijanska Wikipedija: kategorija podignuta 2019., prije toga osjetljiva, a 2007. gotovo ugrožena. Švedska: u svijetu osjetljiva. Novozelandski Odjel za zaštitu prirode ondje ju je 2018. svrstao u neugrožene (engleska Wikipedija). I dok je FishBase stavlja u Dodatak II Bonske konvencije (CMS), ruska Wikipedija piše da je 2010. uvrštena u Dodatak I.

Pet imena koja vode do pogrešne ribe

„Makrelenhai“ i „sildehaj“. Prema njemačkoj Wikipediji, dugonosa psina u Njemačkoj se prodaje kao jestiva riba pod imenom „Makrelenhai“ („skušin morski pas“) — no tako se na njemačkom zove i cijela porodica velike bijele psine. GBIF je na danskom bilježi i kao sildehaj, a na nizozemskom kao haringhaai: oba znače haringov morski pas, dakle *Lamna nasus*, drugu ribu. I talijanska Wikipedija upozorava da trgovačko ime smeriglio zapravo pripada vrsti *Lamna nasus*.
„Blauhai“, „blue shark“, „aozame“. GBIF dugonosu psinu bilježi i na njemačkom kao Blauhai te na engleskom kao blue shark — ali tako se zove posebna vrsta, *Prionace glauca*, na japanskom ヨシキリザメ. A japansko ime same dugonose psine, アオザメ (aozame), prema japanskoj Wikipediji doslovno znači „plavi morski pas“, po boji.
„Mako“ — koja? Engleska Wikipedija: „mako shark“ zove se i dugoperajna mako. Finska Wikipedija: u današnjem finskom nazivlju makohai izričito označava dugoperajnu mako; kratkoperajna se ondje zove makrillihai. Tko na finskom pročita „makohai“, gleda drugu mako.
„Isurus“ — jednak rep koji nije jednak. Prema FishBaseu ime roda znači „jednak rep“, prema navodno jednako dugim režnjevima repne peraje. FishBase suho dodaje: nisu; gornji je jasno dulji.
„Marrajo criollo“. GBIF bilježi marrajo criollo kao portugalsko ime vrste. Prema engleskoj Wikipediji, međutim, to je ime posebnog oblika obojenosti s tamnim mramoriranjem na njušci i oko usta, za koji se vjeruje da živi samo kod Azora — nije svaka dugonosa psina marrajo criollo.

Ostaje pitanje kojim počinje svaki članak ove serije: kada. Stanište, plijen i navike stoje gore, i oni su stalni. Ono što se mijenja svaki dan jest sve ostalo — i upravo se ondje odlučuje isplati li se dan na vodi. To izračunava StrikeAhead: uzima uvjete na tvojoj vodi i kaže ti kada se isplati krenuti. A budući da rubove struja, jata sitne ribe i plavetnilo otvorenog mora ne znaš čitati od prvog dana — i budući da dugonosa psina koju treba pustiti traži iskusne ruke —, StrikeAhead Pathfinder kaže ti s kim ideš van: pažljivo odabrani vodiči i skiperi, osobno provjereni prije uvrštavanja — licencija i osiguranje —, s provjerenim ulovima umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i za tebe kao ribolovca bez naknade za posredovanje. Aplikacija kaže kada, Pathfinder s kim.

Lovi pravi trenutak →