Ribolov šaruna: grabežljivac koji stoji na rubu svjetla
Zlatovčica je visjela o sloju hladne vode. Šarun visi o nečemu čega u prirodi uopće nema: o stošcu svjetla. Šarun, šnjur, chinchard, sugarello, carapau, jurel, istavrit, σαφρίδι, ставрида — grabežljivac u jatu iz porodice trnobodnih skuša, danju daleko vani u otvorenoj vodi, noću uz osvijetljeni mul. I ondje radi nešto što većina previdi: ne stane u svjetlo, nego na njegov rub.
Gdje stoji
Noću svjetiljka nad vodom slaže kratak lanac, uvijek istim redom: svjetlo skuplja plankton, plankton privlači mlađ, a mlađ privlači njega. Mjesto zato nije „luka" ni „mul", nego rub stošca svjetla — crta na kojoj svijetlo prelazi u tamno. Šarun stoji na tamnoj strani te crte: odande vidi sve što pliva u svjetlu, a njega se ne vidi. Upravo zato dvojica ribolovaca jedan uz drugoga na istom mulu love posve različito — jedan baca u sredinu stošca, drugi na rub. Uz to idu i tvrdi bridovi same građevine: glava mula gdje struja otkida, ugao, ulaz u luku, niz sidrenih svjetala vani. I drugi rub koji se ne vidi: jato stoji na jednoj visini u vodenom stupcu, ne pri dnu i ne pri površini — tko nađe tu visinu, dobio je pola večeri. Danju je to druga riba: tada stoji daleko vani u otvorenoj vodi nad dubljim dnom i s obale se gotovo ne doseže. Pošteno o rasprostranjenosti: kod kuće je gotovo posvuda — od Norveške preko Sjevernog mora i cijele atlantske obale do zapadne Afrike, po cijelom Sredozemlju i u Crnom moru. Na sjeveru je to obično atlantski šarun, na Jadranu i u Crnom moru najčešće sredozemni, a u Japanu vlastita, bliska vrsta. Na rubu svjetla to ne mijenja ništa.
Kada grize
Njegovo vrijeme počinje kad se upale svjetla. Prvi sat nakon mraka i zadnji prije svitanja najgušći su prozori — i za razliku od gotovo svakog drugog grabežljivca ne treba mu mjesec: umjetno svjetlo ga zamjenjuje i mjesto stvara iznova svake noći. Jato radi u valovima: neko vrijeme udarac za udarcem, pa ništa, pa opet. To nije znak za odlazak, nego za ostanak — družina napravi krug i vrati se. Kod ove ribe hodanje po mulu najčešće znači propustiti upravo onaj val koji si čekao. Kroz godinu su topli mjeseci njegovo obalno doba; kad zahladi, povlači se u dublju vodu i noći na mulu postanu tanke. Vjetar koji pritišće na mul radi za tebe jer gura sitniš na rub; zrcalno mirna voda i ovdje je najteži slučaj.
Kako se lovi
- Rub, a ne svjetiljka: baci u tamu i vodi varalicu uz rub svjetla ili izvana prema svijetlom. Stožac je postavljen stol — ali sjedi se na rubu.
- Uzima u propadanju: većina udaraca ne dolazi na uvlačenju nego dok varalica tone. Pusti je da tone u kontaktu, prati najlon i svaki zastoj shvati kao udarac. Tko pušta labavo, propusti pola.
- Broji propadanje: ako je udarac došao nakon kratkog brojanja, ponovi točno to brojanje. Jato stoji na jednoj razini, a ta razina znači više od kuta zabačaja.
- Ostani sitan i tanak: jede sitno — sasvim male gumice, uski mali metali, tanak predvez, mala udica. Ako ne loviš, idi broj niže, ne više. I usta su mu tanke kože: tvrd zasjek trga, meki vrh i mirni pritisak drže.
- Tvoje vlastito svjetlo najčešća je greška: čeona lampa nikad na vodu, ne osvjetljavaj stožac, ne šetaj vlastitu sjenu preko ruba. Jato propadne na svaku promjenu svjetla — a onda traži vrijeme koje više nemaš.
I time dolazimo do onoga što je kod ove vrste ispred svega: ovdje pitanje gotovo nikad nije hoćeš li uloviti, nego koliko ćeš zadržati. Jato grize jedno za drugim, gajba se puni usput, a dok traje nitko ne primijeti gdje je bila granica. Dva razloga da ipak staneš ranije: sitne ribe su jato idućih godina — a ova je riba i sama plijen. Palamida, strijelka, brancin i gof stoje ondje gdje stoji on; tko rub redovito isprazni, oduzima si razlog zbog kojeg veliki grabežljivci uopće dolaze na taj mul. Najmanje mjere, dnevna ograničenja i noćne zabrane stoje u lokalnom propisu i razlikuju se od obale do obale — to se rješava prije puta, ne na vodi. I provjerljiv znak, jer ga se stalno zove „skušom" a nije: šarun nosi na pobočnoj pruzi niz tvrdih koštanih štitića koji se pod prstom osjete kao red malih čavlića i prema repu tvore greben; uz to vrlo veliko oko s bistrim masnim kapkom i leđa bez valovitog uzorka. Prava skuša ima tamne valovite pruge po leđima i glatak bok bez štitića. Ti štitići režu — pri skidanju s udice drži ribu mirno poprijeko, ne provlači je kroz šaku.
Nije svjetiljka — nego rub
Kod ove ribe između „lijepe večeri u luci" i „udarca" ne stoji bolje mjesto, nego rub i sat. Mul ostaje gdje jest; mijenjaju se svjetlo, vjetar, struja i godišnje doba — sve same stvari koje se kreću dok točka na karti ostaje ista. Upravo je za to građena aplikacija StrikeAhead: čita tvoju vodu kroz prozore grizenja, vremenske i vodne podatke, kartu i dubinske linije, i uči iz tvojih ulova, da loviš trenutak umjesto da ga pogađaš. A na nepoznatoj obali drugi je dio često kraći put: koji mul, koje svjetlo, koja noć — netko tko rub već poznaje. Aplikacija ti kaže kada. StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim: naš kurirani imenik ribolovnih vodiča i skipera — svaki je stručnjak osobno provjeren, dozvola i osiguranje provjereni prije uvrštenja, profili nastali iz stvarnih, provjerenih ulova iz StrikeAhead dnevnika umjesto iz reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i bez posredničke naknade za tebe kao ribolovca.