Ribolov black bassa: grabežljivac stoji uz zaklon, ne u otvorenoj vodi
Ugor je imao stalnu adresu i problem je počinjao tek nakon uboda. I black bass ima adresu — ali kod njega ne odlučuje ni mjesto ni sat, nego pokret dug pola ruke. Black bass, veleusti bas, persico trota, achigã, オオクチバス: riba koju pola Europe poznaje tek nekoliko naraštaja, a koja u Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Francuskoj nosi cijele ribolovne karijere. Ne jede zato što je gladan. Reagira jer je nešto ispred njega pogriješilo. A pogreška koju čeka jest zaustavljanje: ubod dolazi gotovo uvijek u trenutku kad se varalica zaustavi.
Gdje stoji
Njegov teritorij nije dio vode nego predmet. Potopljeno stablo, rub polja lopoča, gat, spremište za čamce, kameni izbočaj, betonski temelj, zid gustog raslinja — bilo što uz što može ležati zaklonjenih leđa i gledati prema naprijed. Ne patrolira kao bolen i ne seli kao tuna: bira prepreku i brani svoj kut gledanja na nju. Dvije stvari čine dobru prepreku: baca sjenu i ima rub iza kojeg si nevidljiv. Kad sunce grije, drži se sjenovite strane, često tek pedalj unutar ruba — i upravo zato zabačaj u otvorenu vodu ne hvata ništa, dok onaj koji struže uz rub hvata sve. Najbolje mjesto u vodi uvijek pripada najvećoj ribi: gdje danas izađe jedna, sutra će stajati druga. Pošteno o rasprostranjenosti: black bass potječe iz Sjeverne Amerike, a u Europi živi ondje gdje je davno unesen — prije svega u Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Francuskoj. U Hrvatskoj to nije riba pred kućnim pragom nego riba putovanja; onaj tko je želi loviti, putuje na iberske akumulacije ili talijanska jezera.
Kada grize
Riba je to toplije polovice godine i mekog svjetla. Prvo svjetlo mu znači više od bilo kojeg sata: u satu nakon izlaska sunca i u satu prije mraka napušta rub i lovi ispred prepreke umjesto u njoj. Oblačan dan s malo valića bolji je od podneva kao ogledalo, jer razbijena površina daje mu zaklon koji inače traži u sjeni. Nakon tople kiše, kad pritoka nanese mutnu vodu, izlazi do granice mutnoće. U jeku ljeta u podne se sve okreće: tada više nije ispred prepreke nego duboko u njoj, a uloviti ga znači unijeti varalicu u sjenu umjesto provući je pokraj. Ostaje razdoblje u kojem ga je bolje pustiti na miru: mrijest. Ribe na vidljivim gnijezdima nisu ondje zbog hrane nego zbog čuvanja; grizu, ali ulov plaća mlađ. Kada to razdoblje pada i što je u njemu dopušteno, svaka država uređuje sama.
Kako se lovi
- Zabaci preko prepreke, ne na nju: varalica treba pasti iza stabla, iza ruba raslinja, iza gata, a onda se voditi natrag uz sam rub. Zabačaj koji padne na prepreku plaši; onaj koji je okrzne biva prihvaćen. I prvi zabačaj na neku prepreku najbolji je koji će ona ikad dobiti — zato pripada najboljem kutu, a ne najudobnijem.
- Pauza je ubod: uzima u padu, u zastoju, u trenutku kad varalica zapne o rub. Zato se ne mota ravnomjerno nego se vodi, zaustavlja, pušta da tone. I zato ubod često nije udarac u štapu nego struna koja odlazi u stranu ili stane baš kad bi trebala tonuti. Tko ne gleda strunu, propušta polovicu.
- Lovi u zaklonu, ne pored njega: stoji u drvu, u travi, ispod gata. Montaža koja ondje ne smije jer bi zapela lovi praznu vodu. Gradi je da manje zapinje, računaj na gubitke — i obradi jednu prepreku kako treba umjesto deset napola.
- Zasjeci snažno i jednom: usta su mu koštana, a ubod je usisavanje. Prvo pokupi labavu strunu, zatim zasijeci u stranu i odlučno, pa odmah pritisni kako bi ga odvojio od prepreke. Tko okleva, ima ga natrag u drvu.
- Rukovanje: vodoravno, kratko, mokrim rukama. Hvat za donju čeljust uobičajen je, ali riba ne smije okomito visjeti o njoj — drugom rukom pridrži tijelo, inače strada zglob čeljusti. Mokre ruke, kratko izvan vode, udica van, gotovo.
Time dolazimo do onoga što kod ove vrste ide prije svega ostaloga: u Europi je black bass unesena vrsta. Potječe iz Sjeverne Amerike i posvuda gdje danas pliva doveli su ga ljudi. Iz toga slijedi pravilo bez iznimke: nikada ga ne premještaj, nikada ne puštaj u novu vodu, nikada njime ne poribljavaj — ni "samo nekoliko", ni u vlastiti ribnjak. U velikom dijelu Europe upravo je to zabranjeno, i to s razlogom. Iz toga slijedi i da pitanje "pustiti ili zadržati?" ovdje nije stvar ukusa: ovisno o državi i regiji, puštanje je izričito propisano — ili izričito zabranjeno, jer se vrsta vodi kao invazivna. Oboje u Europi postoji jedno uz drugo. Pročitaj što vrijedi na tvojoj vodi prije prvog zabačaja; na vođenom izlasku pitaj vodiča, koji poznaje propise svog revira. I još jedan provjerljiv detalj ako u istoj vodi žive dvije vrste: kod black bassa gornja čeljust seže iza oka, a bokom teče neprekinuta tamna uzdužna pruga. Kod srodnika male usne čeljust završava ispod oka, bok nosi okomite pruge, a ton je brončan.
Nije zabačaj — nego pauza
Kod ove ribe ono što dijeli "mogla je gristi" od "zagrizla je" nije bolje mjesto ni bolji sat, nego sekunda mirovanja na pravom rubu. Prepreka ostaje gdje jest; hoće li danas nešto izaći, ovisi o svjetlu, vjetru, mutnoći i godišnjem dobu — o samim stvarima koje se mijenjaju dok točka na karti ostaje ista. Upravo je za to građena aplikacija StrikeAhead: čita tvoj spot s prozorima aktivnosti, vjetrom, kartom i dubinskim linijama i uči iz tvojih ulova, da loviš trenutak umjesto da ga pogađaš. A kad prvi put staneš na nepoznatu akumulaciju, gdje su svi dobri rubovi pod vodom, treba ti netko tko ih poznaje. Aplikacija ti kaže kada. StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim: naš kurirani imenik ribolovnih vodiča i skipera — svaki stručnjak osobno provjeren, licencija i osiguranje provjereni prije objave, profili od stvarnih, provjerenih ulova iz StrikeAhead dnevnika umjesto reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i bez posredničke naknade za tebe kao ribiča.