Bakalar: grabežljivac kojemu sat navija struja
Manić je bio bakalar koji je prešao u slatku vodu. Ovdje je sam bakalar — i ne stanuje ni u mjestu ni u godišnjem dobu, nego u kretanju vode. Bakalar, cod, Kabeljau, torsk, turska, треска, bacalao, bacalhau, cabillaud, merluzzo bianco, kabeljauw: usta kao kanta, jedan brk ispod brade, svijetla pobočna pruga koja se svija preko boka. Jede ono što prođe — rakove, crve, hujice, haringe, po potrebi i vlastiti podmladak. A kad će jesti, ne odlučuje sat nego struja.
Gdje stoji
Na dnu i uz rubove — ali gotovo nikad na njima: stoji u zavjetrini struje. Olupine, kameni grebeni, školjkaste naslage, prijelomi dubine, kanali, glave lukobrana, zaklonjena strana stijene. Zauzme mjesto ondje gdje se struja lomi i pusti da mu voda donese hranu. Zato pitanje kod ove ribe rijetko glasi «gdje je struktura» nego «kako struktura stoji prema struji». Uz to dubina, koja putuje s temperaturom: u hladnim mjesecima izlazi iznenađujuće plitko — u Baltiku sve do valova pred obalom, nadohvat onome tko baca s plaže; kad se voda ugrije, povuče se dublje i postane stvar broda. Pošteno o rasprostranjenosti: to je riba sjevernog Atlantika — Barentsovo more, norveška obala, Island, Farski otoci, Sjeverno more, Skagerrak i Kattegat, Baltik, Britansko otočje te s druge strane od Grenlanda do Nove Engleske. U Sredozemlju ne živi, a u Jadranu ga nema. U tome je i ironija: kod nas je posvuda — na tanjuru, ne na štapu.
Kad grize
Kad voda teče. Plima ovdje nije pozadinski šum nego metronom: kad struja krene, tjera hranu preko ruba, riba se skloni iza njega i jede. U mrtvoj vodi — na okretu između plime i oseke — to gotovo naglo prestaje, a tko u tom praznom satu prosuđuje mjesto, odbacuje dobar rub iz krivog razloga. Praktično: više prozora dnevno umjesto jednog, a najbolji je obično prvi sat u kojem voda ponovno krene. Sumrak se slaže povrh toga, ali struju ne zamjenjuje. A ondje gdje plime i oseke gotovo nema — u Baltiku — njezinu ulogu preuzima vjetar: vjetar s mora gradi valove, pokreće vodu, muti rub i gura hranu prema obali; ondje su nekoliko dana vjetra iz istog smjera ona prognoza koju drugdje daje tablica plime. A iznad svega stoji hladnoća: mjeseci u kojima je plitko i dohvatljiv jesu hladni mjeseci.
Kako se lovi
- Prvo struktura prema struji, tek onda mamac: rub, olupina, kamenjar — pa onda pitanje s koje se strane voda lomi. Ne stoji na strani koja prima struju, nego iza nje. Naći mjesto i loviti krivu stranu znači loviti pokraj njega.
- Kontakt s dnom nije na pregovorima: pilkeri i gume rade se po dnu — pusti da padne, podigni, ponovno spusti. Svaki zabačaj bez dodira dna zabačaj je iznad njegove glave. Težina se bira prema struji, a ne po navici: tolika da najlon ostane okomit.
- S obale u hladnim mjesecima: valovi, lukobrani, kameni nasipi, rubovi grebena u dometu — upravo kad stoji plitko. Vjetar s mora i zamućena voda ovdje nisu smetnja nego uvjet.
- Prirodni mamac kad ništa ne ide: morski crv, traka ribe, rak — traži i njuhom, brkom i pobočnom prugom. U bistroj i mirnoj vodi mamac koji leži često lovi više od vođenog varalice.
- Ugriz je težina, a ne udarac: uzme i okrene se; često se osjeti samo kao iznenadna težina ili kao najlon koji popušta. Zasjeci u zategnut najlon, zatim ravnomjeran pritisak bez trzaja — brani se naletima i ima meka usta.
A onda ono što je kod ove ribe ispred svake tehnike: ovo je prvi grabežljivac serije kod kojeg je vrsta svugdje ista, ali stok nije. Isti bakalar na sjeveru je snažan stok, a južnije slučaj oporavka: u dijelovima Baltika ciljani je ribolov zatvoren ili oštro ograničen, a za rekreativce vrijede dnevna ograničenja i lovostaji; Sjeverno more je pod upravljanjem; uz norvešku obalu ga ima u izobilju, pa i ondje postoje pravila za goste i za iznošenje ulova iz zemlje. Zato ovdje čitanje propisa prije puta nije dodatak nego prvi potez: ono što je vrijedilo lani, ove godine možda više ne vrijedi — to piše u mjesnim propisima, a ne u članku. Drugo, dubina: bakalar izvučen iz duboke vode dolazi s rastegnutim ribljim mjehurom i puštanje tada češće bude gesta nego stvarna mogućnost; tko lovi duboko, odluku o zadržavanju donosi prije prvog spuštanja, a ne kod podmetače. I treće, posve jednostavno: nosi se ono što će se pojesti, a ne ono što stane u hladnjak.
Nije mjesto — struja je
Kod ove ribe između «ništa» i «ugriz» rijetko stoji sljedeći rub, nego pravi sat na istome. Točka na karti ostaje ista godinama; mijenjaju se plima i struja, vjetar i val, temperatura vode, mutnoća i svjetlo — a oni odlučuju leži li pod tobom riba na počinku ili u zaklonu stoji grabežljivac koji jede. Upravo je za to građena aplikacija StrikeAhead: čita tvoje područje prozorima grizenja, meteo i morskim podacima, kartom i dubinskim linijama te uči iz tvojih ulova da loviš trenutak umjesto da ga pogađaš. A kod ribe koju se najčešće traži u tuđoj vodi i često s broda, druga je polovica gotovo uvijek prečac: koji rub, koja struja, koji sat — netko tko tu vodu već poznaje. Aplikacija ti kaže kada. StrikeAhead Pathfinder ti kaže s kim: naš pomno odabran imenik ribolovnih vodiča i skipera — svaki stručnjak osobno provjeren, licencija i osiguranje provjereni prije objave, profili građeni od stvarnih, potvrđenih ulova iz StrikeAhead dnevnika umjesto od reklamnih fotografija, bez plaćenog rangiranja i bez posredničke naknade za tebe kao ribolovca.